Napuhavanje cijena dionica i nekretnina najbolje predviđa krizu u zemljama koje prolaze kroz ciklus brzog priljeva kapitala (a SAD su u prethodnom ciklusu bile upravo takva zemlja). Po tome je „subprime“ kriza izgledala kao tipična poslijeratna financijska kriza kakvih je bilo ukupno osamnaest.

U tipičnoj financijskoj krizi u razvijenoj državi, BDP može pasti do 2% i može mu trebati oko dvije godine da se ponovo vrati na stazu rasta. Međutim, u pet najgorih poslijeratnih epizoda (Finska, Švedska, Japan, Norveška i Španjolska) BDP je od vrhunca do dna krize pao za 5% i bilo je potrebno tri ili više godina za povratak na stazu rasta. Prema tome, i prije rujanske eskalacije krize postojala je otvorena dilema o tome hoće li ovo biti „umjerena“, „obična“ kriza, ili katastrofalni događaj koji će se pridružiti statističkoj populaciji od pet takvih događaja nakon Drugog svjetskog rata. Prema Reinhart i Roggoffu, odgovor na to pitanje zavisi o veličini početnih neravnoteža i reakcijama kreatora ekonomske politike tijekom krize.

Autori prvu ozbiljnu početnu neravnotežu vide u intenzitetu rasta cijena nekretnina u SAD-u prije krize. Rast je bio jači od prosječnog rasta cijena nekretnina koji je prethodio drugih pet najvećih kriza. Rast cijena dionica bio je nalik rastu cijena dionica u drugih pet najtežih epizoda, s jedinom razlikom što je rast u SAD-u trajao godinu dana duže od tipičnoga trajanja. To se može pripisati atipičnim monetarnim stimulacijama u prvoj godini krize. Također, SAD je u pred-kriznom razdoblju imao nešto izraženije širenje deficita na tekućem računu bilance plaćanje nego drugih pet spomenutih zemalja. Dakle, cijene nekretnina i deficit tekućeg računa upućivali su na iznimnost ove krizne epizode.

S druge strane su pokazatelji koji ukazuju na blaže krizne impulse. Rast BDP-a iznad dugoročnoga trenda i akumulacija javnoga duga bili su manje izraženi u SAD-u u pred-kriznom razdoblju, nego u pet drugih najvećih kriznih epizoda. Dodatni čimbenik koji bi mogao imati ublažavajuće djelovanje je padajuća inflacija. Tek će vrijeme pokazati hoće li na kraju pretegnuti impulsi koji upućuju na „normalnu“, „umjerenu“ krizu, ili impulsi koji ukazuju na to da se radi o iznimnom događaju.