Hrvatski
EnglishGlobalna je kriza pokrenula regulacijske reforme na osamnaest podrucja, medu kojima se za hrvatske banke dugorocno dva podrucja cine posebno važnima. Ispunjenje novih kapitalnih zahtjeva, staticki gledano, vjerojatno nece predstavljati problem. Dinamicki gledano, sposobnost udovoljavanja novim kapitalnim zahtjevima zavisi o ocuvanju razumno visokog ocekivanja stope povrata na kapital u odnosu na rizik u hrvatskom bankarstvu. Ako taj uvjet nece biti zadovoljen, moguce je imati stabilan, ali stagnantan bankovni sustav. Naime, brzi bi rast uz prenizak odnos ocekivanog povrata prema riziku mogao dovesti do problema s ispunjavanjem novih kapitalnih zahtjeva oko sredine ovoga desetljeca. Taj se scenarij može izbjeci pažljivim uskladivanjem arhitekture financijske stabilnosti s europskim normama, uz pomno vodenje racuna o optimalizaciji regulacijskih troškova. Predstoji velika reforma sustava osiguranja štednje uz povecanje osiguranog iznosa, širenje spektra mogucih nacina financiranja i uvodenje premija prilagodenih za rizik. Otvoreno je pitanje hoce li buduca europska regulacija zahtijevati razdvajanje isplatne funkcije fonda osiguranja štednje od intervencijske funkcije ciji je cilj umanjiti vjerojatnost osiguranog dogadaja. U svakom slucaju, EU se sada krece u smjeru pokretanja fondova za rješavanje problema u bankama, koji bi trebali funkcionirati kao komplementarne institucije uz fondove osiguranja štednje ili u njihovu okviru. Uskladivanje funkcija i nacina financiranja ovih fondova u skladu s EU normama prigoda je da se bez žurbe poveca kvaliteta regulacije i institucija, te osigura maksimalna troškovna ucinkovitost arhitekture financijske stabilnosti u Hrvatskoj.
