Većina novih tržišnih ekonomija tzv. „nove Europe“ bilježi visoke stope rasta BDP-a uz razmjerno brz rast kredita što se uglavnom financira iz inozemnih izvora. Takav razvoj događaja koji je posebno izražen na Baltiku i u Jugoistočnoj Europi pobuđuje reakcije kreatora ekonomske politike. Hrvatska u tome nije iznimka iako je rast bankovnih kredita u razdoblju 2004. – 2006. bio niži od očekivanog. Ova analiza pruža okvir za međunarodnu usporedbu brzine rasta kredita te sadrži pregled reakcija regulatora u 10 tranzicijskih država. Prikazuje se i nov izračun troškova
regulacije (Indeks regulacijskog opterećenja – IRO) naraslih zbog reakcija politike na priljev kapitala i rast kredita.
Analiza upozorava na nesrazmjer visokih troškova regulacije banaka naspram nužnosti njihova smanjenja u kontekstu europske integracije. Pokazuje se da u slučaju zadržavanja visokoga troška regulacije problem neće nastupiti zbog nemogućnosti udovoljavanja formalnim kriterijima monetarne regulacije (poput smanjenja stope obvezne rezerve na 2% radi ulaska u EMU), već prvenstveno zbog brzog pada stope povrata na kapital u bankama. To bi moglo potaknuti neželjene strukturne promjene na tržištu i unijeti dodatnu rigidnost u mehanizme monetarne transmisije. Zbog djelovanja takvih regulacijskih distorzija, prostor za upravljanje tempom kreditne ekspanzije sve je manji, iako nikada nije ni bio velik. Jedini trajan učinak može se postići fiskalnom prilagodbom.
Mišljenja i rezultati koji se iznose i prikazuju u ovom dokumentu ne predstavljaju službene stavove Hrvatske udruge banaka. Analizu je pripremila Arhivanalitika za Hrvatsku udrugu banaka.

HUB Analize broj 5 - Krediti i IRO.