Institucionalna kvaliteta u Hrvatskoj 2006 bolja nego u 53%-70% drugih država

Pokazatelji konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma (WEF-a) i IMD-a; „Doing Business“ Svjetske banke; Economic Intelligence Unit The Economist-a; Heritage Foundation ... mogli bismo dugo nabrajati izvore međunarodnih usporedbi institucionalne kvalitete. Domaći mediji često prenose objavljivanje ovih pokazatelja, što ponekad izaziva reakcije. Reakcije su najčešće suprotnoga predznaka, zavisno o pripadnosti komentatora poziciji ili opoziciji i zavisno o tome je li se rang Hrvatske u odnosu na proteklu godinu poboljšao ili pogoršao.

Zbog problema u interpretaciji ekonomisti širom svijeta pokušavaju što racionalnije sagledati ove rezultate. Na primjer, skupina istraživača s Ekonomskog instituta u Zagrebu pokušala je procijeniti vezu između dohotka po stanovniku i pojedinih indikatora koji se nalaze u širokoj uporabi. Pronašli su da se „Global Competitiveness Index“ (WEF) nalazi u najužoj korelaciji s razinom dohotka po stanovniku. Malo je slabija veza pronađena kod EBRD-ovih indikatora uspješnosti tranzicije i Indeksa sloboda Heritage Foundation, dok je slabom ocijenjena veza koja je implicitno sadržana u Doing Business sustavu Svjetske banke i indeksu konkurentnosti IMD-a. Otud su zaključili da u potonjim indeksima dominiraju subjektivni elementi.

U nas je manje poznato da skupina vodećih istraživača institucionalne kvalitete u Institutu svjetske banke već jedanaest godina prikuplja podatke koji se koriste za izračunavanje različitih indeksa i rangova pojedinih država. Na temelju vlastite metodologije koju razvijaju od sredine 90-ih, oni klasificiraju i agregiraju podatke iz drugih sustava rangiranja (od kojih je Doing Business Svjetske banke samo jedan) ne bi li dobili što reprezentativniji zbirni prikaz ranga pojedine zemlje u skupini od 212 država. Imajući u vidu broj obuhvaćenih država, trajnost projekta i činjenicu da se prema određenom ključu prikupljaju i obrađuju podaci svih važnijih međunarodnih sustava rangiranja konkurentnosti i institucionalne kvalitete, pokazatelje Instituta možemo smatrati iskazom neke vrste „prosječne“ ocjene.

Države su rangirane prema šest kriterija institucionalne kvalitete: transparentnost i odgovornost (eng. voice and accountability), politička stabilnost i sigurnost (eng. political stability and absence of violence), učinkovitost vlade (eng. government effectiveness), kakvoća regulacije (eng. regulatory quality), vladavina prava (eng. rule of law) i kontrola korupcije (eng. control of corruption). Usporedno mjerenje prema šest kriterija daje puno detaljniju sliku institucionalne kvalitete od pojedinačnih pokazatelja koji se nalaze u raširenoj uporabi. Na primjer, države poput Malezije i Singapura imaju izrazito visoku institucionalnu kakvoću u pogledu učinkovitosti vlade (bolje od 81% odnosno 99,5% drugih država), ali i izrazito nisku u pogledu transparentnosti i odgovornosti (bolje od samo 38% odnosno 47% drugih država). U svjetlu ovog rezultata može se problematizirati svaki skupni prosjek koji ne razlikuje šest različitih dimenzija institucionalne kvalitete, kao i svaki pojedinačni indeks koji mjeri manji broj dimenzija institucionalne kvalitete.

Danska je u prosjeku najbolje rangirana država, dok Demokratska Republika Kongo ima najlošiji rang. Hrvatska se od početka mjerenja nalazi u trećoj od šest skupina država (tj. u gornjoj polovici), što znači da se kontinuirano kreće između 50-og i 75-og percentila (rangirana je bolje od najmanje 50%, a najviše 75% država). U okviru te skupine Hrvatska je brzo napredovala od 1996. do 2000., što je i očekivano s obzirom na kraj rata i promjenu međunarodnoga položaja. Međutim, tijekom ovoga desetljeća zabilježene su relativno male promjene – Hrvatska se kreće oko 60% (zabilježeno i 2000. i 2006.), s maksimalnih 70% zabilježenih 2004.

Kvaliteta ovog sustava rangiranja leži u njegovoj sveobuhvatnosti i transparentnosti. Svake se godine objavljuje izvještaj za svaku zemlju, pa čitatelj može lako pratiti kako su uključeni indikatori utjecali na rang te donijeti vlastiti sud koji se ne mora podudarati s vrijednošću kompozitnog pokazatelja. Na primjer, promatramo li period od 2004. do 2006. u Hrvatskoj, uočit ćemo da je došlo do pozitivnih promjena u pogledu političke stabilnosti i sigurnosti te učinkovitosti vlade dok se kontrola korupcije nije bitno mijenjala. Do pada ranga došlo je u pogledu vladavine prava, kvalitete regulacije te transparentnosti i odgovornosti. Kada je riječ o transparentnosti i odgovornosti, čitatelj može uočiti da je do smanjenja ukupnog pokazatelja transparentnosti i odgovornosti došlo unatoč činjenici da je u promatranom periodu dobivena znatno bolja ocjena za tu dimenziju od strane Bertelsmanna i Svjetskog gospodarskog foruma, jer su prevagnule lošije ocjene Cingranelli-Richards-ova indeksa ljudskih prava i Global Insight-a. Otud možemo zaključiti da je utjecaj ocjena Cingranelli-Richards-ova indeksa i Global Insight-a u ovom sustavu ocjenjivanja velik, iako su ti indeksi našoj javnosti nepoznati te je veoma teško prosuditi njihovu kvalitetu.

U svakom slučaju, kompozitni pokazatelji Instituta Svjetske banke predstavljaju koristan dodatak pojedinačnim pokazateljima koji se nalaze u široj uporabi. Oni daju cjelovitu i jasniju sliku institucionalne kvalitete u usporednoj međunarodnoj perspektivi, upućuju na točniju interpretaciju rezultata i potiču na trezvenu raspravu o napredovanju ili nazadovanju prema pojedinim dimenzijama institucionalne kvalitete.

LinkedIn icon