Kreditne se eksplozije definiraju kao razdoblja u kojima je razina kredita danih privatnom sektoru iznad dugoročnog trenda. Autori predlažu tzv. metodu „praga“ za njihovo identificiranje. Navedena metoda definira kreditnu eksploziju kao stanje u kojem razina danih kredita nadilazi svoj dugoročni trend i to za više od ustanovljenog eksplozivnog „praga“. Ključna karakteristika modela je ta da je „prag“ proporcionalan standardnoj devijaciji kredita tijekom poslovnih ciklusa. Proizlazi da kreditne eksplozije reflektiraju specifične, velike ciklične kreditne ekspanzije koje nisu tipične pri uobičajenim gospodarskim kretanjima.

Autori su primijenili metodu na 48 zemalja u razdoblju od 1960. do 2006. godine. U tom su razdoblju pronašli 27 kreditnih eksplozija u razvijenim i 22 u rastućim ekonomijama. Istraživanje pokazuje da su kreditne eksplozije u zemljama rastućih ekonomija u apsolutnim terminima snažnije nego u razvijenim zemljama. Geografski su povezane, ali nisu ograničene samo na jednu regiju. 40% eksplozija koje su se dogodile u rastućim ekonomija primijećene su u Istočnoj Aziji, a 32% u Južnoj Americi. Nadalje, 33% kreditnih eksplozija u razvijenim zemljama bile su u zemljama skupine G8 te 18% u Skandinaviji.

Istraživanje pokazuje da su kreditne eksplozije najčešće međunarodno sinkronizirane te centrirane oko velikih povijesnih događanja (npr. kolaps Bretton Woodsa 1970. godine, slom naftnog dolara kao preludij dužničke krize 1980., tranzicija istočnoeuropskih zemalja itd.)

Primjećuje se da, u rastućim ekonomijama, output, osobna i državna potrošnja rastu 2 do 4 postotna boda iznad trenda u uzlaznoj fazi kreditne eksplozije, te padaju između 3 i 4 postotna boda ispod trenda u fazi recesije odnosno implozije. Investicije, neto izvoz i realni devizni tečaj slijede slična kretanja, ali pokazuju i signifikantno veće ekspanzije i kontrakcije. Razvijene zemlje imaju neke slične karakteristike s rastućim ekonomijama, ali i neke bitne razlike; output, potrošnja i neto izvoz prate karakteristike poslovnoga ciklusa kao i u zemljama rastućih ekonomija, međutim, amplituda je ovih fluktuacija znatno manja. Državna potrošnja pokazuje suprotno kretanje; malo ispod trenda u ekspanzivnoj, i nešto iznad trenda u kontrakcijskoj fazi.

Razmatraju se i kretanja inflacije, cijena kapitala i nekretnina. Razvijene zemlje obilježava neznatna promjena inflacije te rastuće (padajuće) cijene nekretnina i kapitala u uzlaznoj (silaznoj) fazi kreditnoga ciklusa. Slična situacija postoji u rastućim ekonomijama, s tim da je rast cijena kapitala u uzlaznom periodu te pad cijena nekretnina u silaznom veći nego u razvijenim zemljama.

Ukratko, analiza makro kretanja pokazuje da su kreditne eksplozije u rastućim i razvijenim gospodarstvima povezane s ekspanzijom poslovnoga ciklusa odnosno kontrakcijom u silaznom periodu. Output, potrošnja, cijena kapitala, te realni devizni tečaj kreću se iznad trenda u prvoj, te padaju ispod trenda u drugoj fazi, dok neto izvoz prvo pada a zatim raste. Sve se to događa bez prevelikih promjena u inflaciji.

Nasuprot sličnostima, kreditne eksplozije u dvjema skupinama zemalja razlikuju se prema tri komponente: (1) amplituda je makroekonomskih fluktuacija manja u razvijenim zemljama, (2) javna potrošnja u razvijenim ekonomija fluktuira vrlo malo, dok je situacija u rastućim ekonomijama potpuno suprotna, i (3) omjer tekućeg računa bilance plaćanja i BDP-a, te omjer priljeva kapitala i BDP-a pokazuju manje promjene u razvijenim zemljama.

Moglo bi se reći da su navedene razlike u skladu s utvrđenim činjenicama raznih studija o poslovnim ciklusima. Veća amplituda u rastućim ekonomijama u skladu je s dokazom koji pokazuje da su poslovni ciklusi veći u tim zemljama. Nadalje, literatura o postojanju procikličnosti fiskalne politike u zemljama rastućih tržišta objašnjava uočenu veliku razliku u kretanju javne potrošnje. Naposljetku, rastući deficit tekućeg računa, te eksplozije praćene kolapsom cijena i outputa sektora nerazmjenjivih dobara, u skladu su s naglim prestankom priljeva kapitala (eng. sudden stops).

Kreditne se eksplozije najčešće smatraju uzročnicima financijskih kriza, osobito u zemljama rastućih ekonomija. Analiza pokazuje da su upravo tamo one često povezane s valutnim i bankarskim krizama, te naglim prestankom priljeva kapitala. Oko 68% kreditnih eksplozija u rastućim gospodarstvima povezane su s valutnim krizama, 55% s bankarskim, te 32% s prestankom priljeva kapitala. Suprotno od rastućih ekonomija, kreditne eksplozije u razvijenim zemljama samo su ponekad bile povezane s bankarskim i valutnim krizama, dok veza s prestankom priljeva kapitala nije pronađena.

Razmatranjem povezanosti kreditnih eksplozija i velikih kapitalnih priljeva (bruto priljev stranog kapitala kao postotak BDP-a), financijskih reformi i ukupne produktivnosti faktora, primijećeno je da je u razvijenim zemljama 40% kreditnih eksplozija bilo praćeno rastom ukupne faktorske produktivnosti, a 33% unutarnjim financijskim reformama. Nasuprot tome, u zemljama rastućih gospodarstava više od 50% kreditnih eksplozija slijedilo je nakon velikih kapitalnih priljeva, dok su rast produktivnosti i financijske reforme imale neznatnu ulogu.

Analizom korelacije deviznih tečajeva i kreditnih eksplozija uočeno je da se u obje skupine zemalja 75% kreditnih eksplozija dešava pri upravljanim ili fiksnim tečajnim režimima.

Postavlja se pitanje jesu li kreditne ekspanzije i makroekonomski poslovni ciklusi koji ih prate pronašli odraza u financijskim stanjima poduzeća na mikro razini? Financiranje zaduživanjem raste u uzlaznoj fazi kreditnih eksplozija te pada u silaznom periodu. Kao i u slučaju makro kretanja, amplituda fluktuacija znatno je veća u rastućim nego u razvijenim ekonomijama. Pokazatelji Tobin's Q (omjer tržišne i računovodstvene vrijednosti kapitala, te omjer tržišne vrijednosti plus ukupan dug i računovodstvene vrijednosti) i profitabilnosti, upućuju na to da korporacije u razvijenim i rastućim ekonomijama započinju uzlaznu fazu kreditnih ekspanzija s visokim omjerom vrijednosti imovine i profitabilnosti, koji zatim pada kako kreditna eksplozija doseže vrhunac (i ostaje na niskoj razini). Magnituda i ovih fluktuacija puno je veća u zemljama rastućih tržišta.

Kretanje kamatne stope veoma je različito u dvjema skupinama zemalja. U rastućim ekonomijama kamatna je stopa niska u ekspanzivnoj fazi kreditnih eksplozija, da bi zatim drastično porasla već u prvoj godini nakon što eksplozija dosegne vrhunac. U razvijenim zemljama ona je značajno stabilnija i pada vrlo malo nakon što eksplozija ostvari najvišu razinu. Autori promatraju i tzv. Rajan-Zingales indeks ovisnosti o vanjskom financiranju ulaganja, te zaključuju da poduzeća puno više ovise o vanjskom financiranju u uzlaznoj fazi ekspanzije nego u silaznoj.

Rezultati studije mogu se koristiti u razmatranju poveznica između makroekonomije i financija, ali i za nadgledanje financijskog sustava i njegovih makroekonomskih učinaka. Iz perspektive politika, predložena metoda „praga“ pruža koristan okvir za mjerenje i identificiranje kreditnih ekspanzija koje su blisko povezane s cikličnim fluktuacijama makroekonomskih varijabli te određenih financijskih pokazatelja sektora poduzeća.

Autori u zaključku navode 3 ključne razlike između kreditnih eksplozija u razvijenim i rastućim gospodarstvima: (1) fluktuacije na makroekonomskoj i mikroekonomskoj razini tijekom kreditnih eksplozija veće su i dugotrajnije u rastućim ekonomijama, (2) ne završe sve kreditne eksplozije u krizama, ali brojne recentne krize u rastućim ekonomijama bile su povezane s kreditnim eksplozijama, te (3) učestalost kreditnih eksplozija u rastućim je ekonomijama veća kad im prethode razdoblja velikoga priljeva stranog kapitala, ali ne i kad im prethode unutarnje financijske reforme ili rast ukupne faktorske produktivnosti (TFP). Razvijene zemlje pokazuju suprotne karakteristike; kreditne eksplozije su učestalije nakon perioda rasta faktorske produktivnosti ili financijskih reformi, te su manje učestale nakon velikog priljeva kapitala.