Publikacija „Svjetski gospodarski izgledi“ (eng. World Economic Outlook), koja izlazi svakih pet do sedam mjeseci, izaziva posebnu pozornost zbog ogromnih ljudskih i materijalnih resursa koji se ulažu u njezinu izradu. Međunarodni monetarni fond nije uvijek bio uspješan u predviđanju financijskih kriza pa se u kompromisnom izričaju ovoga izdanja ponekad osjeća strah od pogreške (prisutan kod svakog prognozera) i oprez zbog odgovornosti za iskazano stajalište (naposljetku, MMF ima stručni autoritet s kojim treba postupati vrlo pažljivo ako ga želi očuvati). Ovoga puta u zaključku nema kompromisa. Već u samome uvodu direktora odjela za istraživanja Simona Johnsona jasno je napisano: „Čitatelje će možda iznenaditi da ovi Svjetski gospodarski izgledi pokazuju kako su se globalni gospodarski rizici smanjili od rujna 2006. naovamo.“ Skeptici će reći da nije za vjerovati Danajcima koji darove nose, ali kako je riječ o uistinu dobroj vijesti - ona zaslužuje posebnu pozornost.

Optimizam potječe od gospodarskoga rasta. Sada je izvjesno da će u razdoblju 2003.-2007. biti postignut najviši globalni gospodarski rast u proteklih trideset i pet godina. K tomu, nikada u povijesti rast nije bio tako široko rasprostranjen. Europa je nakon dugih godina slaboga rasta uspjela uhvatiti brži razvojni ritam. Japan se uspješno oporavlja nakon izgubljenog desetljeća, a Kina i Indija nezadrživo nastavljaju rast. Omeđena Kinom, Indijom i Japanom, Jugoistočna Azija također uživa u dijelu dobre priče s početka XXI. stoljeća.

Jedino veće kolebanje primjećuje se u SAD-u. Zemlja koja je tijekom ovoga desetljeća zabilježila gospodarski rast, fiskalni deficit i deficit na tekućem računu bilance plaćanja daleko iznad vrijednosti očekivanih prije pet do šest godina, nalazi se u fazi prilagodbe. Slabiji dolar i sporiji rast pogoduju stabilizaciji američkog vanjskotrgovačkog deficita. Međutim jedan nusproizvod globalizacije - od koje su SAD neprijeporno imale velike koristi - počinje odašiljati slabe, ali vidljive signale. U radno-intenzivnim industrijama nastavlja se smanjenje potražnje za radom zbog tehnološkog napretka i globalne konkurencije s Istoka, pa kreditna sposobnost kućanstava sa slabijom platežnom moći u nekim regijama u prosjeku nije više onako visoka kao prije nekoliko godina. Zbog toga se vide prvi znaci „hlađenja“ tržišta nekretnina u SAD-u. Ti znaci se odražavaju početkom pada cijena u nekim regijama s lošijom obrazovnom strukturom radne snage te rastom prinosa na rizičnije hipotekarne vrijednosnice. Zasad su ovi krizni impulsi pod kontrolom. Prinosi na kvalitetnije hipotekarne vrijednosnice ne reagiraju rastom. To se tumači kao znak tržišnog pouzdanja. Pad cijene nafte u drugoj polovici 2006. pomogao je zadržati negativne impulse s hipotekarnoga tržišta pod kontrolom.

Međutim, prilagodba je uvijek rizičan put. U takvim je uvjetima američki FED zastao s podizanjem kamatnih stopa polovicom prošle godine te se očekuje da će ih početi spuštati, ako se obistine pretpostavke o tome da će gospodarski rast konvergirati prema skromnih 2% godišnje. Takav bi preokret bitno oslabio pritiske na rast kamatnih stopa drugdje (posebno u za nas najvažnijoj Eurozoni) te neizravno pogodovao državama koje su neto uvoznici kapitala, a među koje spada i Hrvatska. Ako gospodarski rast u SAD-u zbog dodatnih makroekonomskih šokova ne bi pao ispod 2%, opisani scenarij kamatnih stopa održao bi neto tokove kapitala na sadašnjoj razini. Globalni bi rast u tom slučaju bio još uvijek dovoljno robustan da zadrži svjetsko gospodarstvo u jednoj od najspektakularnijih faza ekspanzije u povijesti.

Najveći rizik ostvarenja te optimistične prognoze leži u mogućim promjenama cijena nafte zbog s njome uvijek povezanih političkih (ne)prilika. Snažniji rast cijena nafte bi u isto vrijeme mogao spustiti gospodarski rast u SAD-u ispod 2% - što bi moglo imati negativan učinak na ukupni globalni rast i razbuditi inflaciju – što bi možda primoralo središnje banke na razmatranje novog ciklusa rasta kamatnih stopa s neizvjesnim učincima. Ipak, zasada to nije vjerojatan scenarij.

Donja tablica pokazuje da MMF ne očekuje bitne promjene u dinamici i strukturi globalnog rasta, s izuzetkom pojave cikličkog usporavanja u SAD-u. Kina, Indija te baltičke države u Europi ostat će najbrže rastuće, a Europa i Japan zadržat će sličnu dinamiku kao i tijekom protekle dvije godine. Rast će se u Hrvatskoj nastaviti po približno istim stopama kao i tijekom protekle dvije godine, što znači malo sporije u odnosu na usporedive države Srednje i Jugoistočne Europe.

Spomenimo na kraju da Svjetski gospodarski izgledi MMF-a sadrže mnoštvo grafičkih prikaza, tablica i posebnih analiza poput onih u vezi s fiskalnim problemima zbog starenja populacije, uloge asimetričnih korelacija u širenju globalnih financijskih šokova (tržišta vrijednosnica širom svijeta pokazuju snažniju korelaciju u fazama kontrakcije nego ekspanzije), analize pouka financijske krize 1997.-99., utjecaja migracija i brojnih drugih tema. Kako autori izbjegavaju veći dio dokumenta pisati tehničkim jezikom, on je uglavnom čitak kreatorima politike, novinarima specijalistima i tržišnim sudionicima koji nisu makroekonomisti po specijalizaciji.

U ovome izdanju posebnu pozornost treba skrenuti na dio koji analizira mehanizme međunarodnih prijenosa impulsa koji izazivaju sinkronizirana kolebanja poslovnih ciklusa širom svijeta (str. 139). Prema MMF-u, s vremenom su se iskristalizirala tri ključna čimbenika:

Takozvani „zajednički šokovi“ poput naglog rasta cijena nafte ili pada cijena vrijednosnica u nekom od vodećih međunarodnih središta.

Recesija u nekom od vodećih svjetskih gospodarstava.

Vođenje sličnih gospodarskih politika (dodali bismo, na primjer, rast kamatnih stopa u najvećim svjetskim monetarnim područjima).

Iskustvo tijekom protekle četiri godine pokazuje da se učinak jednoga od tih čimbenika može razmjerno lako neutralizirati: kontinuirani rast cijena imovina, niske kamatne stope i rastuća globalna integracija praćena spektakularnim rastom Kine i Indije ne samo da je neutralizirala rast cijena nafte, već mu je djelomično bila uzrokom (zbog rasta potražnje). Unatoč ocjeni da su se globalni rizici tijekom proteklih sedam mjeseci smanjili, nikada ne treba zaboraviti da to ne znači kako je vjerojatnost pojave kombinacije nekih od spomenutih čimbenika rizika zanemarivo mala.