Cijena nafte je statistički nepredvidiva. Regresiramo li cijenu nafte na kraju kvartala, na BDP SAD-a, cijenu nafte i američke kamatne stope na kraju prethodnog kvartala, nećemo dobiti prognostički dobar rezultat. S obzirom na statističku nepredvidivost, „divlji“ pokreti cijene nafte koje smo vidjeli tijekom 2008. mogli bi se okarakterizirati kao posve normalni! Gotovo u šali, autor uz određene pretpostavke o statističkoj distribuciji „predviđa“ da će se cijena nafte početkom 2012. naći u intervalu između 34 i 391 USD. Vrlo korisno predviđanje.

Nepredvidivost cijene nafte može se objasniti savršenim informacijama i racionalnim očekivanjima. Uz te pretpostavke nije moguće ostvariti dobit kupnjom, skladištenjem i naknadnom prodajom jer se tržište nalazi u ravnoteži. Kad je tržište u ravnoteži cijena se ne može predvidjeti jer iz modela ponašanja tržišta nije moguće izvući nikakve restrikcije na odnos između trenutne i buduće cijene. Jedni „model“ koji može opisati njihov odnos je model slučajnoga hoda. On se najčešće koristi kao „objašnjenje“ kretanja cijena imovina, no on nema nikakvu predviđajuću moć.

Zaključci se mijenjaju ako u model uvedemo rentu rijetkosti koja zavisi o odnosu očekivane potražnje i iskoristivih rezervi nafte. Naime, u slučaju neobnovljivih izvora kod kojih očekujemo rast rente rijetkosti, vlasnicima izvora isplati se čuvati resurs u nalazištu. U suprotnom, spekulanti stvaraju zalihe jer zbog sve veće rente rijetkosti očekuju rast cijene, pa se dobitak samo seli od vlasnika nalazišta k spekulantima. Harold Hotelling je još 1931. uočio da će zbog ovoga učinka cijena neobnovljivog resursa uvijek biti veća od graničnoga troška njegove proizvodnje. Razlika cijene koja zavisi o budućoj potražnji i graničnoga troška jednaka je renti rijetkosti koja raste s kamatnom stopom.

Dosadašnja istraživanja cijene nafte nisu pronašla statistički značajan učinak rente rijetkosti. To je moguće objasniti odnosom između proizvodne tehnologije i registriranih zaliha. Što je granični trošak veći naspram odnosa buduće potražnje i rezervi (rente rijetkosti), to će učinak rente rijetkosti na cijenu nafte biti manji. Razumno je za pretpostaviti da je do ovoga desetljeća odnos proizvodne tehnologije, očekivane potražnje i registriranih rezervi bio takav, da uloga rente rijetkosti nije bila vidljiva. U ovom su se desetljeću ti odnosi promijenili. Prvo, napredak proizvodne tehnologije smanjio je važnost graničnoga troška. Drugo, očekivana potražnja raste zbog ulaska novoindustrijaliziranih država s visokom dohodovnom elastičnošću potražnje za naftom na globalnu gospodarsku scemu. Treće, rezerve nafte se dodatno iscrpljuju.

Dodatni faktor koji igra važnu ulogu u posljednje vrijeme jest pojava velikih ulaganja u robne i sirovinske indekse i tržišta putem tržišta kapitala. Navodno su se ulaganja u robne indekse povećala s 13 na 260 milijardi USD u razdoblju 2003 - 2008. Ovakvi volumeni trgovanja ne bi smjeli imali utjecaj u svijetu simetrično raspoređenih informacija s jednakom averzijom prema riziku svih aktera, no to ne mora biti slučaj u stvarnomu svijetu. U stvarnosti se velika količina trgovanja obično tumači kao signal da kupac raspolaže s nekom informacijom koju ostatak tržišta nema. Stoga je moguće da cijena u duljem periodu odstupi od fundamentalne vrijednosti zbog promjene volumena trgovanja. Štoviše, ako bi potražnja bila cjenovno neelastična, zbog efekta volumena bi mogao nastati „savršen mjehur“. U savršenomu mjehuru trenutna cijena izravno i isključivo zavisi o očekivanoj cijeni. Svako očekivanje veće cijene u budućnosti dovodi do proporcionalnog rasta trenutne cijene jer nitko nije spreman prodavati po nižoj trenutnoj cijeni. Vječno rastući volumen kupnje tako bi mogao potaknuti vječno rastući ciklus očekivanih i trenutnih cijena.

Cjenovna elastičnost potražnje predstavlja limit u ovom potencijalno beskonačnom procesu. Dok postoji elastičnost potražnje na cijenu, razumno je pretpostaviti da ograničenja ponude, a ne spekulacija, imaju presudan učinak na cijenu.

Autor ipak primjećuje da je cjenovna elastičnost potražnje mala i u padu, što objašnjava sve manjim udjelom troškova energije u ukupnim troškovima zbog tehnološkog napretka. Takva je situacija u SAD i Europi koje još uvijek čine 50% svjetske potražnje za naftom. Međutim, u povećanju potražnje one sudjeluju sa samo 20% (podatak za 2003-2006). Kina sama određuje trećinu promjene svjetske potražnje za naftom. A u Kini imamo 3,3 osobna automobila na 100 stanovnika, dok u SAD-u taj pokazatelj iznosi 77. Prema tome, u raspravu moramo uvesti očekivano kretanje potražnje za naftom iz novoindustrijaliziranih zemalja i staviti ga u odnos prema svjetskim naftnim rezervama.

Globalna je ponuda nafte sredinom ovoga desetljeća počela stagnirati. To bi mogao biti glavni razlog eksplozije cijene nafte. Prema tome, uzroke treba tražiti na strani ponude, ali ne u monopolističkom ponašanju. Najveća svjetska kompanija Exxon Mobile čini oko 3% svjetskoga tržišta. Pet najvećih privatnih kompanija drži 12%. Dvanaest zemalja OPEC-a drži 37% ponude, pri čemu samo Saudijska Arabija ima isti tržišni udjel kao pet najvećih privatnih naftnih kompanija. Iako bi Saudijci mogli imati značajan utjecaj na monopolističku cjenovnu politiku, povijest OPEC-a pokazuje da to nije učinkovit kartel. Netko uvijek znatno odstupi od dogovorenih kvota. Stoga modeli monopola ili oligopola nikako ne mogu objasniti pojavu cijene nafte iznad 100 USD.

Najrelevantnije moguće objašnjenje su veliki vremenski pomaci između pronalaska nafte i početka njene komercijalne eksploatacije. Nagli skok potražnje zbog uloge Kine nakon 2003. mogao je uhvatiti proizvođače nespremnima jer nitko nije očekivao tako nagli skok potražnje. To je dobro objašnjenje, posebno kad se stavi u odnos prema podacima o naftnim rezervama odnosno stagnaciji ponude. Međutim, zasad nema naznaka da bi stagnacija mogla biti definitivna. Ove je godine počela proizvodnja na mnogim novim poljima. Stoga ne treba isključiti oporavak globalne ponude, koji vjerojatno igra određenu ulogu u padu cijene proteklih mjeseci. No, uz očekivani kineski rast u dugom roku, to bi moglo samo privremeno pridonijeti stabilizaciji cijene.