Izvornik: Maria J. Nieto i Garry J. Schinasi (2007): „EU Framework for Safeguarding Financial Stability: Towards an Analytical Benchmark for Assessing its effectiveness”, IMF working paper WP/07/260.
Europski financijski sektor postaje sve više integriran. S druge strane, regulatori koji nadziru financijsku stabilnost ostali su locirani i zatvoreni na razini pojedinih država članica uz tek poneki mehanizam koji pokušava nametnuti međunarodnu koordinaciju. Iako su nositelji ekonomske politike svjesni ovih činjenica, pravo rješenje ovog problema još nije na vidiku jer se prvenstveno razmatraju problemi poput onoga tko treba snositi troškove budućeg pan-europskog sustava. Pitanja nužnosti i hitnosti promjena se za sada zanemaruju. Istraživači MMF-a napravili su jednostavnu simulaciju sistemske prijetnje poput propasti pan-europske banke s ciljem da istraže kako bi se trenutni sustav regulacije i nadzora mogao nositi s takvim problemom. Analiza pokazuje da je sadašnji sustav sub-optimalan te da bi alternativni oblici suradnje među članicama odnosno regulatorima koji uključuju suradnju među pojedinim državama mogli dovesti do boljeg rješenja.

Bems, R. I P. Schellekens (2007): “Finance and Convergence: What’s Ahead for Emerging Europe?” IMF Working Paper 07/244.
Nedostatak značajnih tokova kapitala od bogatijih prema siromašnijim zemljama proglašen je paradoksom međunarodnih financija 90-tih godina. Kasnija su istraživanja pokazala da bi se čak moglo očekivati da kapital teče iz siromašnijih prema bogatijim zemljama. Autori pokazuju da su u tim globalnim anomalijama europske zemlje iznimka. Kapital u Europi uglavnom teče od bogatijih prema siromašnijim zemljama. To vodi većim stopama ekonomskog rasta. Štoviše, zahvaljujući snažnom stupnju financijske integracije, može se primijetiti konvergencija dohodaka među europskim zemljama.

Philipp Hartmann, Florian Heider, Elias Papaioannou i Marco Lo Duca: „The role of financial markets and innovation in productivity and growth in Europe“, ECB occasional paper series No. 72.
Zaostajanje stopa rasta zemalja EU u odnosu na SAD posljednjih je godina navelo mnoge istraživače da pokušaju identificirati najučinkovitije politike koje bi mogle dovesti do poboljšanja dinamike gospodarskoga rasta u Europi. Rad koji ovdje prikazujemo bavi se pitanjem reforme u financijskom sektoru te istražuje koje su politike poželjne kako bi se poboljšala alokacija kapitala unutar Europe. Rezultati pokazuju da postoji niz načina kako poboljšati doprinos financijskog sektora ekonomskom rastu. Poboljšanje korporativnog upravljanja, učinkovitosti pravnog sustava te strukturnih karakteristika bankovnih sektora dovelo bi do većeg financijskog razvitka i povećalo brzinu kojom financijski sektor alocira sredstva u sektore s najvećim potencijalom rasta.

Nouriel Roubini (2007): „The Risk of a U.S. Hard Landing and Implications for the Global Economy and Financial Markets.“ Transkript seminara održanog 13. rujna u Međunarodnom monetarnom fondu.
Često ga nazivaju „kontrašem“ zbog njegove sklonosti negativnim interpretacijama događaja i pesimističnim prognozama. Unatoč određene doze predvidivosti, Roubinijev internetski portal RDG Monitor postao je jedna od nezaobilaznih internetskih lokacija za analitičare. Nije rijetkost – pa tako ni ovaj put, da ovog uglednog profesora ekonomije sa Sveučilišta New York slušaju i vodeći ekonomski analitičari međunarodnih financijskih institucija poput Međunarodnog monetarnog fonda. Loša vijest koju profesor Roubini poručuje s predavanja održana u rujnu u MMF-u jest da trenutačna kriza na svjetskim financijskim tržištima neće brzo proći i pogodit će SAD puno jače nego što većina očekuje. Negativni će se učinci brzo preliti na Kinu i jugoistočnu Aziju. Dobra vijest glasi: Europa i njezina tržišta u nastanku trenutačno se ipak čine izoliranima od negativnih učinaka krize. Profesor Roubini ne predviđa krizu globalnih razmjera, ali upozorava da je vrijeme lakih kredita i dostupnog novca prošlo. Svijet je ponovno postao opasno mjesto, a to znači da treba biti oprezan.